Dvorci Pejačević

U srcu Našica, unutar raskošnog perivoja, smjestili su se Veliki i Mali dvorac obitelji Pejačević, biseri slavonske baštine i simboli vremena kada je grandioznost stizala u svaki kutak života. Veliki dvorac izgrađen je 1811-1812., kada je grof Vincencije Pejačević blagoslovio kamen temeljac i, u samo godinu dana, podigao raskošnu rezidenciju koja je ubrzo postala sjedište moći i kulture. Mid-19. stoljeće donijelo je dodatne dotjerivanja: tadašnji vlasnici obogatili su fasade, dogradili kule i uveli dekorativne elemente koji su mu osigurali izgled koji oduzima dah.

Mali dvorac, smješten stotinjak metara zapadno od Velikog, podignut je početkom 20. stoljeća za Marka Pejačevića. Klasicističkog je stila, s istaknutim rizalitima i uređenim vrtom na blagim terasama, i od samog početka je zamišljen kao dopuna Velikom: intimniji, ljepši u proporcijama, s dekorom koji priziva sklad i eleganciju. Unatoč promjenama kroz vrijeme, i Malo je cvjetalo – no nakon desetljeća zanemarivanja i promjena korištenja, zahtijevalo je obnovu.

Danas se Dvorci Pejačević u potpunosti preobražavaju u kulturno-srce Našica. Nakon velikog projekta rekonstrukcije oba dvorca i pripadnog perivoja, otvoren je novi stalni postav Zavičajnog muzeja. Posjetitelji mogu zaviriti u reprezentativne salone čiji zidovi čuvaju nijanse plave, zelene, crvene i žute; razgledati spavaću sobu, knjižnicu, glazbeni salon – a među dragocjenostima je i klavir Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice koja je stvarala upravo u ovom prostoru. Veliki dvorac sada se diči sa pet etaza života: od podruma i podrumske vinoteke do potkrovlja pretvorenog u višenamjensku dvoranu. Malo dvorce dobilo je novu šansu – obnovljene su prostorije, vraćen je vrt, vraćene su dekoracije i originalni namještaj. Ono što je nekoć bilo tiho svjedočanstvo prošlosti danas odzvanja pričama, umjetnošću, mjuzikom i životom.

Posjet Dvorcima Pejačević znači uroniti u svijet u kojem se susreću ljepota arhitekture, slojevi povijesti i duh obitelji koja je ne samo živjela ovaj prostor, nego ga je i učinila kulturnom silnicom Slavonije. Ovdje, među salonima, njihovom šaptom starih stolarija i odsjajem staklenih lustera, svaki korak nosi priču – i poziv da osjetite djelić vremena koje se sačuvalo, ali i ponovno oživjelo.